Osnaživanje, stil i inspiracija spajaju se u svakom izdanju našeg magazina.
|
May 6, 2026

Da je Miranda Priestly bila muško, da li bi i dalje bila antiheroina? Liderke širom sveta susreću se sa duplim standardima: ono zbog čega muškarci bivaju nagrađeni, njima donosi negativne bodove
Da je Miranda Priestly bila muško, Đavo nosi Pradu bi verovatno bio ljubavni film. Zamislite ga samo: uvek besprekorno sređen, arogantan, samosvestan, egocentričan i uspešan. Sklon provokaciji. Da, u potpunosti odgovara zavodnicima iz modernih ružičastih romana. Ali, pošto je Miranda osmišljena kao žena, postala je antiheroina. Klasična boss bit.h.
– Znate, da je Miranda Priestly bila Michael Priestly, prvi film ne bi ni postojao – izjavila je nedavno Meryl Streep i uzburkala strasti.
Kako ne bi ostavila ni trag sumnje u poruku koju šalje, Streepova je objasnila da je Mirandu izgradila upravo na likovima muškaraca s kojima je radila. Preuzela je osobine, gestikulaciju i rečnik svojih negdašnjih šefova, uspešnih i cenjenih muškaraca i prenela ih na Mirandu Priestly. Rezultat znate – nastala je kultna filmska junakinja koju nazivaju manipulativnom, bezobzirnom i hladnom.
Problem nije ni u načinu na koji je lik osmišljen, niti u izvođenju koje nam je pružila Streepova. Problem je u nama. Percepcija žena na položaju: menadžerki, šefica, liderki (nazovite ih kako želite) krajnje je nepovoljna, iako odavno živimo u vremenu nazovi jednakosti. Brojna istraživanja, uključujući anketu agencije Gallup sprovedenu među gotovo 27 miliona zaposlenih širom sveta, pokazala su da šefice često nadmašuju svoje muške kolege jer su uspešnije u podsticanju angažovanosti zaposlenih. Takođe, čak 39 odsto ljudi radije bi radilo za žene, nego za muškarce. Ipak, čini se da rodni stereotipi i predrasude znatno zaostaju za realnošću. Pre svega, tu je pritisak da žene moraju da budu savršene i to ne samo u smislu ostvarivanja poslovnih rezultata. One moraju savršeno da odigraju ulogu žene na poziciji šefa. Da budu nežne, smirene, pune razumevanja, majčinski nastrojene, a opet da pruže rezultat. U suprotnom, budu li se ponašale poput muških kolega, biće obeležene poput Mirande Priestly.
Psihologija je ovom fenomenu dala i ime: kazna za asertivnost (double bind ili backlash effect). Ovaj pojam opisuje pojavu da žene na liderskim pozicijama nikada ne mogu da pogode pravi ton komunikacije, bez obzira na to kako se ponašaju i koji im je upravljački stil. Kriv je dvostruki standard koji ih stavlja u gotovo nerešivu situaciju: ako komuniciraju blago, empatično i nenametljivo, postoji velika verovatnoća da će biti percipirane kao slabe. Međutim, ukoliko nastupe direktno, jasno i autoritativno, na način koji se kod muškaraca podrazumeva i nagrađuje, biće označene kao teške i hladne.
Ovaj fenomen ne govori o realnim sposobnostima liderki, već o načinu na koji društvo interpretira njihovo ponašanje kroz rodne norme. Drugim rečima, ista osobina – odlučnost, direktnost, kontrola – dobija potpuno drugačije značenje u zavisnosti od pola osobe koja je ispoljava. Upravo zato double bind predstavlja jedan od ključnih razloga zašto žene češće preispituju sopstveni stil komunikacije, ublažavaju poruke i pribegavaju autocenzuri.
Novo istraživanje Univerziteta Džordžija pokazalo je da rodni stereotipi o šeficama itekako ograničavaju liderke u stvarnom životu. Ženama na rukovodećim pozicijama jednostavno nije dozvoljeno da komuniciraju na isti način kao muškarci, očekuje se da budu nežnije, saosećajnije i blaže. Ukoliko pokazuju svoju moć otvoreno, automatski im se pripisuju negativni epiteti.
Kako su utvrdili istraživači, samim liderkama jako je teško da iskoče iz ovog šablona i često same sebi organičavaju mogućnosti, autocenzurišu se u pokušaju da se uklope u društvene standarde. Ženama stoga postaje teško da daju precizne instrukcije, da postave visoka očekivanja ili da izdaju naredbe. Kako da budeš nežan i prioritiziraš dobrobit zaposlenog, ako treba da mu zatražiš da ponovo uradi ceo posao jer nije dovoljno kvalitetan? Samim tim, liderkama je teže da dovedu firmu koju vode do vrhunca efikasnosti i produktivnosti.
U pokušaju da spoje društvena, sopstvena očekivanja i poslovne ciljeve, liderke često pucaju pod pritiskom, osećaju se preplavljeno ili uplove u burnout. Ono što im olakšava rad, pokazala je studija Univerziteta u Džordžiji jeste podrška. Kada zaposleni vrednuju doprinos svoje liderke i pokazuju brigu za njeno blagostanje, one se osećaju manje iscrpljeno. Međutim, kada takva podrška izostane, teret stereotipa postaje izraženiji, što negativno utiče i na njihovu energiju i na celokupno radno okruženje. Kada zaposleni prepoznaju i podrže svoje liderke, žene mogu da sačuvaju energiju i vode efikasnije. Stoga, sledeći put, podržite svoju novu šeficu, čak i ako se ne slažete.
Foto: courtesy of TM and2006 Twentieth Century Fox